Posle četvrt veka manje-više redovnog piskaranja za ribo-magazine, došao sam do zaključka kako su ribolovci ipak fi no vaspitani likovi. Iako im je uglavnom nuđeno ono što stoji (hm?), neretko su bili prisiljeni da čitaju i nešto što visi, dobrano smrduckajući... Tek mali broj njih je rešio da presavije tabak i obrati se uredništvu. Najgore je početniku: pošteno plati, ne sluteći da se u moru tačnih informacija „švercuje“ poluinformacija. Sve podseća na pogrešan začin kojim je upropašćena dobra klopica. Šta vredi 20 jaja, orasi, lešnici i urme kad je, u žurbi, u smesu umesto prah-šećera dodata...