Sredinom aprila našli smo se na predivnom jezeru Međeš, ili kako ga još zovu - Šatrinci. Nahranili smo jednom mesta, kao i prošlih godina, 100 do 110 metara od obale, i malo u plićaku. Nekoliko kilograma kukuruza kuvanog u CSP-u i oko dva kilograma MKM boila po mestu.Prva dva dana sa mnom biće Bata violinista, koji je takođe nahranio svoje mesto u liniji sa mojim, tj. kod ostataka potopljenih panjeva. Drugog i/ili trećeg dana treba da dođu Marko i Dule, zvani Dukas, naši prijatelji sa Dunava, isto šarandžije, da zabace uz nas, ali više da nam prave društvo, i da uživaju u prirodi koje ovo jeze...