U toku svoje poprilično duge varaličarske „karijere” često sam prisustvovao raspravama kolega (znate ono - sedimo u kafančetu, riba ne radi, a mi na široko „evociramo uspomene”), o tome da li grabljivice imaju „svoju” teritoriju. Te rasprave ponekad baš znaju da se zakuvaju a pobednika nema. Najveću vajdu od svega imaju kelneri... U takvim prilikama, „do poslednje kapi (svoje) krvi”, branim moje stanovište da sve grabljivice bez izuzetka, a posebno one „matorije” i krupnije, imaju svoju teritoriju koju ljubomorno čuvaju i brane...Verovatno je veliki broj vas, drage kolege, do sada imao prilike...