eTamo gdje klikće suri orao, a mrki medvjed rado svoju spilju pronađe, gdje teška i oštra bujad do neba raste, gdje su smreka i bukva krošnje pomiješale, a jutarnji razvigorac goni maglu i studen preko crnog kamenja što miriše na okside i čađ; tamo gdje poskok pod lijeskom, u četini, ispod gloga, iza tamnog kamena drijema i svakom plodu daje zlu kob, gdje vuk i čovjek bez prijeke potrebe i zebnje ne zalaze – tamo teče, strašni Ugar. Tamo, u njegovom mračnom kanjonu, ostade i moja duša, zauvijek zarobljena.Ugar: riječ što se kezi i bekelji svojim zlokobnim značenjem i odvlači nas sunovratom u t...
