Siguran sam da ne postoji ribolovac koji nema neku svoju viziju idealne vode. Čak i oni srećnici, koji žive kraj čistih i ribom bogatih voda, kad legnu u krevet i puste mašti na volju, zamišljaju neke virtualne rijeke ili jezera, često sasvim suprotne od onoga što im je na raspolaganju. A tek kad zaspemo, naše najdublje čežnje izoštre unutrašnju optiku na način da nam se i zavičajna voda učini nalik rajskim vrtovima. Snovi nikada ne lažu. Oni nedvosmisleno govore na kakvoj bi vodi željeli loviti. Kad se neko vrati sa puta i pokuša da vam prenese djelić svoga oduševljenja...
